Aurelije Quotes

“Prvo - stvari ne mogu dirnuti um: one su izvanjske i nepomične; strepnja može poteći samo iz unutarnje prosudbe. Drugo, da se sve ono što vidiš mijenja još u trenutku dok to promatraš, i zatim nestaje. Neprekidno se podsjećaj da si se i ti, kakva si sebe vidio, već promojenio Univerzum je mijena - život je prosudba.”
― Marcus Aurelius, Meditacije

“Budi poput krševite obale o koju se neprestance lome valovi. Ona stoji postojano, a oko nje uzavrele vode polako se smiruju.”
― Marcus Aurelius, Meditacije

“-Moja loša sreća kriva je što me to snašlo.-Ne, radije reci: Moja je sreća, što, iako me to snašlo, mogu sve to otrpjeti bez patnje, da me sadašnjica ne zdrobi, i da ne strepim pred budućnošću.”
― Marcus Aurelius, Meditacije

“Uvježbaj se da misliš samo one misli koje odgovaraju na neočekivano pitanje: ''Što ti se sada mota po mislima?'' kako bi, trenutačno i iskreno mogao reći o čemu je riječ, o ovome ili onome, i tako svojim odgovorom dati izravne dokaze o tome da su sve tvoje misli neskrivene i dobrohotne, misli društvena bića koje ne mari za hirove užitaka ili veća zadovoljstva, za suparništvo, zloću, sumnju ili sve ono što bi, priznanjem, izvuklo rumen na obraze.”
― Marcus Aurelius, Meditacije

“Većina onoga što govorimo i što činimo nepotrebno je - ukloni površnost i imat ćeš više vremena i manje briga. Stoga bi svatko, u svakoj prilici, trebao sebe podsjetiti: ''Je li ovo, ili nije, nešto neophodno ?'' Uklanjanje nepotrebnoga trebalo bi primijeniti ne samo na djela nego i na misli - tada ne bi dolazilo do suvišnih djela.”
― Marcus Aurelius, Meditacije

“Sudi o sebi sukladno svakoj riječi ili djelu što su u skladu s prirodom i ne dopuštaj da te ikakve i ičije zakašnjele kritike i uvjeravanja odvrate od toga .Ne, ako je to bilo dobro reći ili učiniti, onda se ne odriči vlastita prava. Te druge vodi njihov um i oni se pokoravaju vlastitim porivima. Neka te ništa takvo ne smeta, nastavi ravno naprijed i slijedi vlastitu prirodu kao i prirodu univerzuma - njih dvije kroče jednom i istom stazom.”
― Marcus Aurelius, Meditacije

“Ako te uvrijedi nečiji manjak stida, moraš odmah upitati sebe: ''Dakle, je li moguće da na svijetu ne bude besramnika?'' Nije moguće. Dakle, ne traži nemoguće. Taj čovjek samo je jedan od besramnika koji neizbježno postoje na svijetu. Istu misao imaj spremnu za buntovnika, izdajicu i sve druge zlotvore. Spoznaja da takav soj ljudi neophodno mora postojati odmah će te učiniti blažim prema njima kao pojedincima.”
― Marcus Aurelius, Meditations

“U svojim napadajima bijesa neka ti je ova misao pri ruci, jer je blagi spokoj daleko ljudskiji i stoga više muževan. Blagi posjeduju snagu, čvrstoću i hrabrost- ne oni uvrijeđeni i plačljivi. Što je čvršći nadzor nad emocijama, to si bliže moći. Gnjev je znak slabosti, jednako kao i patnja. Oboje su ranjeni, oboje su se predali.”
― Marcus Aurelius, Meditations

“I kakvu si ti to štetu pretrpio? Otkrit ćeš kako nitko od onih koji ti bude gnjev nije učinio ništa čime bi ti pogoršao um; samo je u tvojim mislima moguće tebi nanijeti kakvu štetu ili bol - one ne poznaju nikakva druga postojanja.”
― Marcus Aurelius, Meditations

“Kad god pretrpiš bol, budi spreman nositi se s mišlju kako bol nije moralno zlo i ne šteti tvojoj vladajućoj inteligenciji - bol ne može nanijeti štetu ni njezinoj razumskoj, kao ni društvenoj prirodi. Neka ti pomogne Epikurov savjet: ''Bol nije neizdrživa ni beskrajna, sve dok pamtiš njezine granice i ne pretjeruješ s maštarijama.'' Pamti da je mnogo toga nama neugodnoga samo nepoznata analogija boli- mamurluk, na primjer, velika vrućina, gubitak teka. Pa kad se zatekneš da se žališ na išta od toga, reci sebi: Predaješ se boli.”
― Marcus Aurelius, Meditations

“Ne snatri o posjedovanju onog što nemaš, radije razmišljaju o vrhunskim blagoslovima u onome što posjeduješ i stoga podsjećaj sebe koliko bi ti nedostajali da nisu ondje. No istovremeno, moraš paziti da te vlastito uživanje u njima ne navikne na ovisnost, i tako izbjeći nemir ako ih ponekad nema.”
― Marcus Aurelius, Meditations

“Sunce naizgled istječe - njegovo svjetlo širi se u svim pravcima, no bujica nikad ne presuši. Takvo širenje jest linearno; zato se njegovi traci zovu zrakama - zrače u produljenim crtama. Vidiš što je zraka ako pratiš kako sunčevo svjetlo u mračnu sobu prodire kroz uzak otvor. Ono se širi u ravnoj crti i udara, rekli bismo, u svako čvrsto tijelo, koje mu zatvara prolaz na drugu stranu - ondje se smješta te, niti klizi niti pada. Nešto slično vrijedilo bi i za tijek i postizanje univerzalnog uma - koji nije konačna bujica, nego neprekidno zračenje. I nema ničeg silovitog ni nasilnog u njegovu utjecaju na zapreke koje susreće - neće kliznuti, nego se smjestiti ondje i osvjetljivati sve što ga prima. Sve što ne odražava, uskraćuje sebi to svjetlo.”
― Marcus Aurelius, Meditations